Ovogodišnje 63. Dubrovačke ljetne igre ostale su bez trećeg premijernog naslova redatelja Boba Jelčića, pod naslovom "Ustajte, djeco“ nastaloj prema prvom dijelu Dubrovačke trilogije Iva Vojnovića.
Radi se o predstavi koja bi se, prema riječima Boba Jelčića, oslanjala na tradiciju Dubrovačkih ljetnih igara i Iva Vojnovića, ali je ipak drugačija po karakteru i sadržaju. Cjelokupni projekt sastoji se od tri dijela.
"Trebala je tretirati neke od ključnih tekstova koji su vezani za Igre poput Dunda Maroja, Allnons enfants i Držićeva Hekuba, a svaka se trebala odvijati u drugom prostoru i problematizirati ga osvrćući se na tradicionalnu i suvremenu sliku“, govori redatelj Bobo Jelčić i dodaje kako se radi o problematičnoj priči o Dubrovniku danas, što je ujedno i razlog zbog čega predstava nije izvedena.
Intendant Igara Ivica Prlender kaže da projekt nije izveden jer se jednostavno za ovu sezonu nije stiglo, dok su sve ostalo medijske spekulacije.
Također, predstava se nikad službeno nije najavljivala, postojale su samo ideje i prijedlozi. Projekt, tvrdi Prlender, nije došao u završnu fazu kako bi se mogao najaviti i izvesti.
"Trebali smo definirati okolnosti za prikazivanje predstave i vidjeti ima li se novaca, ja ne bih bio toliko angažiran oko toga da ne vjerujem da je to sjajan koncept koji će se jednom realizirati“, govori Prlender i dodaje da je njemu predložena trodijelna predstava, te osim dijela u gradskoj vijećnici igralo bi se i na Gundulićevoj poljani, dok treći dio govori o Domovinskom ratu s odmakom od 20 godina.
Zanimljivo je da bi se prema zamisli autora replike vlastelina iz Vojnovićeva djela smjenjivale sa replikama aktualnih gradskih vijećnika, a jedni i drugi su odlučivali o sudbini Dubrovnika – sve bi se odvijalo u Gradskoj vijećnici.
Jelčić tvrdi da se još prije godinu dana razgovaralo o ovom projektu, obilazile su se lokacije i dogovarali detalji, a predstava bi bila nastavak nagrađivane "Radionice za pričanje, šetanje i razmišljanje“.
"Evidentna je želja i potreba uprave Igara da se bude angažiran, direktan i hrabar, ali čini se, na takav način da to slučajno, a posebno gospodi u prvim redovima ne bi zasmetalo, da se bude kritičan, ali da se nitko ne naljuti, jer to je ipak kazalište“, govori Jelčić.Ivica Prlender, s druge strane, tvrdi da se ne boji nikakve satire, niti društvenog angažmana teatra i Dubrovačkih ljetnih igara, no ipak sve ima svoje granice.
"Vrlo intrigantna ideja, a što od njega očekivati poznavajući njegovu Radionicu za šetanje, pričanje i razmišljanje, što je jedna od najvažnijih predstava u posljednjem desetljeću, ali jadan bi bio teatar koji se osvrće na bilo koju konkretnu vlast, umjetnost treba biti društveno angažirana, a politički angažirane trebaju biti političke institucije“, govori Prlender.
Također tvrdi da mu je jako žao što se projekt nije uspio do kraja realizirati. "Ovaj projekt ima drugačiji proces nastajanja, a sve mora biti financijski i tehnički izvodljivo, ako je nekome žao što Bobo i ja to nismo zajednički stigli pripremiti onda sam to sigurno ja“, govori Prlender.
Unatoč tome, Jelčić kaže da sumnja u Prlenderova obrazloženja i kaže da mu je "pun kufer“ salonske kritičnosti i angažiranosti, čemu je kazalište u posljednje vrijeme dosta sklono.
Do iduće sezone, Jelčićeva predstava koja je trebala animirati cijeli Grad i postaviti goruća pitanja, pozornicu maknuti iz uobičajenih prostora i uložiti u novo, ostat će tek - ideja.