Snovi i lopovi

Aleksandar Stanković: Stigli Jugoslaveni, što nam je činiti?

Izbori su gotovi, to je sad jednostavno tako i zdravi i odgovorni ljudi umjesto očaja i malodušja kojem su se prepustili  trebali bi pokušati ponovno organizirati život.  Ponovno ustrojiti osnovne ljudske zajednice, vratiti se temeljnim vrijednostima života i u tragičnim okolnostima komunističke kontaminacije pokušati stvoriti preduvjete za ponovno  osvajanje prostora slobode i nastavak naprasno prekinutog projekta realizacije tisućgodišnjeg hrvatskog sna. S tim u vezi evo par kratkih savjeta: kako prepoznati Jugoslavena i kako s eponašati u njegovoj blizini?

Kao prvo, Jugoslaveni nisu više što su nekada bili i zaboravite priče o šiljatim glavama blago povijenim ramenima i sitnim očima. Na taj način prepoznavali smo ih u većem dijelu prošlog stoljeća, međutim već potkraj 20 stoljeća mimikrija i adaptibilnost tog sloja stanovništva toliko je uznapredovala da se više ne možemo oslanjati na stare teorije i postavke Gojka Šuška i Šime Đodana. Dakle, ono što je vrijedilo nekad, ne vrijedi danas.

Dobro otvorite oči!

Jugoslaven danas do te mjere je neprepoznatljiv da vam se često čini da vidite Hrvata, a ono ma kakvi, čisti Jugović. I zato mijenjajte dioptriju, sumnjajte u svakog, jer čak i najbližoj familiji postoji mogućnost ideološkog zastranjenja i izvjesnih simpatija za Silvana Hrelju ili Strossmajera.

S tim u vezi osobito obratiti pažnju na Hrvate koji su kršteni, imaju sve sakramente, bili su u Domovinskom ratu, a nerijetko u razgovoru sa sentimentom se sjećaju djetinjstva, "Opstanka“, Branka Kockice ili Bajage. Takvi su na najboljem putu, ako već i nisu ušli u jugoslavensko kolo, a definitivan dokaz da je pred  vama Jugoslaven moglo bi biti spominjanje pojmova poput SDK-a, SUP, ili Radio Zagreb.

Ako sumnjate u pristunost Jugoslavena u vašoj blizini pokušajte s istima ući u neobavezan razgovor u filmu, ili npr. gastronomiji. Oni koji su čuli za Batu Stojkovića, ili recimo daju prednost Eurokremu pred Nutelom vjeratno su Jugoslaveni. Međutim, da biste do kraja otklonili te dvojbe  pokušajte sa sumnjivim Hrvatima   ući u razgovor o filmu Tesna Koža. Ako vam kažu da je film smiješan sigurno su Jugoslaveni, dok za one koje iritira ekavica čini se da još uvijek ima spasa.

Suptilna jugoslavenska propaganda

Što se tiče filmova dobar test mogao bi biti i Srđan Dragojević sa "Ranama“ ili "Lepim selima“. Kome se to dopada, taj je četnik. Dobro, mala ispravka, četnik je vjerojatno i onaj koji spominje SDK-a, ali kako nas četništvo ipak pomalo odvlači od jugoslavenštine (premda je to u suštini isto) zadržimo se još neko vrijeme na jugo- identifikaciji i mogućim oblicima otpora.         

Dakle, što se otpora tiče unatoč rasprostranjenom uvjerenju da život s Jugoslavenima na vlasti tj.u anaerobnim uvjetima nije moguć, ne nasjedajte na tu provokaciju jer nju šire upravo Jugoslaveni. Njima je u interesu učiniti vas neškodljivim i dokazati vam da bez  kisika nema života. Život u takvim uvjetima je moguć, a to dokazuju najnovija istraživanja profesora Radmana na bakterijama. Uostalom, da su izvjesni oblici života mogući i u takvim ekstremnim situacijama dokaz je i katolička crkva i njezino djelovanje u razdoblju u 1945-1990.

Inače, da bi se ozbiljno pariralo Jugoslavenu treba mu se pažljivo približiti, natjerati ga da se osjeća  siguran i onda se pozabaviti s njime kad se najmanje nada. S tim ciljem treba zaboraviti na direktnu konfrontaciju  s nacionalnih pozicija, jer oni upravo to i očekuju da bi nas onda diskreditirali u očima međunarodne zajednice kao divljake, šoviniste i ustaše

Primiriti se i čekati pogodan trenutak

Što se tiče jugoslavenskih okupacijskih snaga u ovom trenutku najbolje ih je tretirati kao nužno zlo. To nikako ne uključuje izražavanje otvorenog prezira, ili ne daj bože direktnu konfrontciju. Treba zadržati  radno mjesto, pozicije u društvu, stečene sinekure da bi onda u datom momentu sav nacionalni potencijal bio upotrijebljen za skidanje bezbožnika s vlasti.

S tim u vezi predstojeće blagdane provesti dostojanstveno, ni na koj način ne dajući do znanja da bi si najradije odrezali k.od muke što nam ateisti poput Josipovića i Milanovića čestitaju Božić.

I za kraj, osvjedočene domoljube poput

- Zdravka Mamića „ u jugo ligi je spas“

- Željka Keruma „bio sam bogat i u Jugoslaviji“

- Milana Ivkošića „ ipak cijenim Stipu Šuvara“

- Zdravka Tomca“ kako sam tražio crvenu nit“

i Jadranku Kosor „dobila sam Desankinu nagradu“

nikako ne doživljavati zdravo za gotovo. Unatoč dokazanom domoljublju prema svakome od njih zadržati svojevrsnu distancu osim prema Tomisalvu Karamarku i njegovom nesumnjivom smislu za  lijepo.

Komentiraj članak

Facebook komentari