INTERIJERI

Potkrovlje inspirirano teatrom: Malen stan u povijesnoj jezgri Dubrovnika

Imati svojevrsnu oazu i dom u svakom gradu za koji nas vežu lijepe uspomene i prijatelji, divna je životna privilegija koju si ipak ne mogu svi priuštiti. Ne nužno s materijalne strane, već s emocionalne, jer mnogi žele samo od jednog mjesta ili prostora stvoriti istinski dom i u njemu graditi i stvoriti bazu za sve predmete, uspomene, ljude, doživljaje koji im u životu mnogo znače. Umjetnici ipak ne razmišljaju tako. Jedan od njih je i Ivica Propadalo, zagrebački slikar, scenograf, dizajner interijera te glazbenik koji trenutačno najviše vremena provodi svirajući bas gitaru u svom bendu Teška industrija.

Ivica je na neki način i Dubrovčanin. Za grad je vezan već dvadesetak godina, kako zbog posla (budući da je u Dubrovniku ostvario neke od svojih najboljih scenografija i imao dosta izložbi), tako i zbog brojnih prijateljstava. Uz Grad ga veže i dugogodišnje prijateljstvo s dubrovačkim likovnim kritičarom Andrijom Seifriedom od čije je tete prije nekoliko godina kupio malen stan u povijesnoj jezgri Dubrovnika. Osim tog stana, životne baze ima u Zagrebu i u Betini na otoku Murteru. Stan je u potkrovlju tipične dubrovačke povijesne zgrade nedaleko od Straduna, površina mu je 40 četvornih metara, no zbog odlična rasporeda izgleda veći, pa u isto vrijeme u njemu može boraviti više osoba.
Parketi i stol u blagovaonici napravljeni su od izbijeljenog hrasta s otoka Murtera

Propadalo ga je uredio kao da u njemu stalno živi, ne samo povremeno, pa je stvorio atmosferu pravog malog doma. I prije ulaska u stan jasno je da u njemu živi umjetnik, jer je na stubištu slika velikih dimenzija inspirirana morem, a kod ulaznih vrata visi mali drveni avion, instalacija kupljena na nekom od brojnih buvljaka koje ovaj svestrani umjetnik često posjećuje. Ulazna vrata su klizna, izrađena od kaljenog stakla, kao i sva druga u stanu, a na njima je isprintano ‘da i ne’, a ocrtane su i maske iz dubrovačkih drama i komedija. Budući da su u malom hodniku u stanu nasuprot ulaznim vratima smješteni mala bidermajer komoda i ogledalo, odraz prizora s vrata vidi se i u starinskom ogledalu. Ivici je lajtmotiv pri uređenju bio Grad i njegov inspirativni teatar.

- U ovom su stanu nekad bile čak tri spavaće sobe, kuhinja, koja je bila i dnevni boravak, te mala kupaonica. U samo 40 kvadrata imati tri spavaće sobe potpuno je nepotrebno, pa sam odlučio srušiti pregradne zidove. Kuhinja, blagovaonica, dnevni boravak i mali hodnik postali su jedan prostor, no na neki način odijeljeni, ovisno o namjeni, dok je spavaća soba od dnevnog boravka odvojena zidnim i staklenim pregradama.

Umjetnik je sam osmislio uređenje stana, a za pitanja statike i neka arhitektonska rješenja zatražio je savjete prijatelja arhitekata, u čemu mu je najviše pomogla Dube Baković.Umjetnik je sam osmislio uređenje stana, a za pitanja statike i neka arhitektonska rješenja zatražio je savjete prijatelja arhitekata, u čemu mu je najviše pomogla Dube Baković.

 

Grede su u stanu prije bile zažbukane, no sada su otkrivene, vidljive. I njih sam oslikao i mislim da je danas rijetkost u Gradu vidjeti tako oslikane starinske grede – priča Ivica. Umjetnik je sam osmislio uređenje stana, a za pitanja statike i neka arhitektonska rješenja zatražio je savjete prijatelja arhitekata, u čemu mu je najviše pomogla Dube Baković. Namještaj je uglavnom izrađen po mjeri, jer teško je glomazne predmete unijeti u stan zbog uskog stubišta u zgradi. Kauč su unosili čak pola dana. Iz potkrovlja se pruža predivan pogled, pa Ivica iz spavaće sobe vidi Stradun, iz kuhinje tvrđavu Lovrijenac, a iz dnevnog boravka kupolu dubrovačke katedrale.

Parket od izbijeljenog hrasta dopremljen je s Murtera, kao i stol u blagovaonici čije je postolje naopako okrenuti kostur za mali brod na koji je postavljena staklena ploča. Uz drvo i staklo, od elemenata dominira i kamen. Iznad stola je luster s komadima ogledala, LED rasvjete, pleksi ogledala i scenografskih elemenata. Stolci u blagovaonici su u stilu ‘nespojivog sa spojivim’, pa je oko stola ‘okupljeno’ šaroliko društvo – jedan bidermajer stolac, dva u stilu art decoa, srebrne i zlatne boje, te jedan od crnog pleksija. Regal u dnevnom boravku zadnji je stigao u stan, a sastoji se od pet pleksi bijelih kocki te jedne crne, koje se mogu preslagivati.

Ivica ga je kupio napamet, ne znajući prave mjere, a u prostor je sjeo na u milimetar točno. U kuhinji kod prozora je lavandin koji je davno ugrađen u prozor, jer se tako nekad radilo u manjim dubrovačkim stanovima. Nažalost, kada su ga renovirali, stari lavandin je pukao, pa je jedan Ivičin prijatelj, kipar iz Konavala, napravio novi. I kupaonica je u službi umjetnosti. Posveta Gradu u ovoj se prostoriji vidi u tuš kabini gdje je mozaik minijaturnih keramičkih pločica različitih boja izrađenih u Italiji, koje su složene na način da prikazuju tvrđavu Minčetu. Kao ukrasi u nišama prozora su bočice starih parfema. Velika tamnozelena brodska škrinja u dnevnom boravku, s početka prošlog stoljeća, služi kao stol u dnevnom boravku, ali i kao ‘ostava’ za posteljinu. Na njoj su keramički pladanj kupljen u antikvarijatu i starinske kocke domina, a na podu jeiranski tepih, koji stilski odudara od svega u stanu, a ipak se savršeno uklopio u prostor.

Komentiraj članak

Komentari