Povijesna fascinacija Hrvata, zvana prošlost u sadašnjosti, ima posebno mjesto. Nebrojeni pismeni Hrvati, valjda sigurni, da će budućnost doć' i bez našeg poziva, najradije se do krvi bore perima za svoju istinu o prošlosti. Vječno će živjet' partizani, ustaše, četnici, domobrani, škripari i ostali junaci, na koje će vazda dio nas bit' ponosan, a dio će se pitat', kad' ćemo ih ostavit' da počivaju u miru. I okrenut' se budućnosti, ako ne radi sebe, ono radi djece i unuka.
Sad', kad smo se pomirili s poskupljenjem struje, doznali smo, da k'o i vazda, plaćamo nelikvidnost HEP-a, a ne povećanu cijenu energenata na svjetskom tržištu. A oni su lani neđe izgubili tristo milijuna kuna. Za kaznu će im Vlada naredit' bušenje Viline špilje i građenje hidroelektrane Ombla. Tako će i u buduće imat' razlog za poskupljenje.
Nakon što je likvidirano brodogradilište u Kraljevici, najavljen je obračun u Vodoprivredi, Hrvatskim šumama i Autocestama, izgleda da tranzicija još nije završena. Ostalo je još nešto zaposlenih
Ako se ovako nastavi, usfalit' će nam u medijima prigodnih govora prigodom ritualnih otvaranja novih proizvodnih pogona, autoputeva, porinuća brodova i sličnih svečanosti rezanja vrpci. Na kraju će, direktori bolnica, u svojim rodilištima, našim važnim političarima, na gvantijeri s kušinom, donosit' škarice, a oni će puni optimizma i s pobjedničkim osmijehom, pristupit' svečanom presijecanju pupčanih vrpci našim budućim glasačima. Zamišljam kako kamere zuje, a novorođenčići oduševljeno vrište, k'o da su već bili na izborima. Tako mali, a već imaju stav prema politici.
A gospar guverner, neće još dugo guvernat' skladištem solada Hrvatske, popularno zvanim Hrvatska narodna banka. Vlada misli, da se je čovjek umorio teško radeći. Govore, da mu hvala, da je bio jako dobar i da bi ga svakome preporučili. Ali imaju oni zamjenu sa klupe rezervnih guvernera. Takvih stručnjaka k'o što su naši, malo je u svijetu. Sve sami profesionalci. Samo što su im rezultati nešto slabašni. Sjetio sam se prastaroga vica, kad' je Mare s Brgata prodavala tovara, pa ga pohvalila, kako je dobar, jako pametan, voli ljude i oni njega, ima dobar apetit. Jedino ga malo bole noge, pa nije baš za nošenje tereta.
Ljubitelji Emisije za selo, u svemu vide šporku politiku, i tvrde kako samo blesav ne vidi, da je guverner kriv za bogate žetve banaka i uvoznika hrane.
I da, ni jedni ni drugi nisu ni orali ni kopali. A ni sijali nisu oni – nego mi. Većina Hrvata, na prošlim izborima, nije nimalo sumnjala, da će nova vlast opravdat' njihovo povjerenje. Za uzvrat Vlada, zbog statistike zbraja gubitke državnih poduzeća i javnih ustanova, a Porezne inspektore šalje na pučanstvo. Zbog ničim izazvane sumnje u poštenje onih, koji su im dali glas na izborima. Porezni inspektori su krenuli u lov na kupce, koji pri izlasku iz butige moraju pokazat' račun. Nova prijetnja kupcima, koji moraju čuvat' račun od sladoleda, jer će u protivnom polizat' i kaznu od 50 kuna, protuzakonita je, ali to nikoga ne brine. Jer vlast tako regrutira svoje doušnike među građanima.
A na tom smo poslu dobri. Kad smo mi imali doušnike, svijet još nije bio ni čuo za mobilnu telefoniju!
Ministarstvo Zaštite okoliša i prirode, mada mnogima izgledalo egzotično, nije baš ispalo spokojno, mirno i nagradno utočište za zaslužne činovnike i ambiciozne žene. Dokaz tome su i prijetnje ugrozi života ministrici štovateljici crne garderobe. Neki misle, da su joj prijetili obijesni kolekcionari pet ambalaže iz kontejnera, a drugi, da se crno pisalo mafijaško - ambalažnom kartelu, kojemu su propali milijunski poslovi. Idu čak toliko daleko, da kažu, kako se neki dan posklizla na namjerno postavljene kore od banane. Jer to je bilo prvo upozorenje. Novi njezin pad, na sreću, nije bio izazvan atentatom. Spotakla se na vlastiti nepotizam. Traži se nova ministrica.
Naš župan je jako nesretan, što suparnička stranka na vlasti neće gradit' Pelješki most. A njegovi bi ga stranački 'graditelji', sigurno bili subito dovršili, da smo ih izabrali. Jer, i solada zasigurno ima, ali ih možda nova vlast nije preuzela tijekom primopredaje. Za to bi bilo korisno, da nam otkriju moguće skladište uvrećenih solada, pa da nastavimo gradnju. Jer mi smo svi za MOST. Naročito oni, što su za lijepe solde kupili hektare nasada drače oko mosta. Ni Pelješčani nisu sretni što su izgubili most. Ali će zato dobit' nove trajekte i grmljavinu tisuća kamiona. Eto, sve bi se to izbjeglo, kad' bi se našli oni soldi. Onda nam ne bi trebalo prosvjedovat' izlaskom na ulice, na što nas poziva naš župan. Šuška se, da mu je to savjetovala nova savjetnica, bivša šefica Destinacijskoga menagementa. Eee, ma su onda ovi na vlasti rekli, kako on ne smije pozivat' ljude na ulice. Što ne bi smio? Svi ćemo izić' na ulice i kafiće. Ako nam plati piće.
Prema ocjeni Ministarstva obrazovanja, a posredovanjem našeg gradonačelnika, nezapaženo je proš'o afirmativni napis, da je dubrovačko školsko obrazovanje najbolje u Hrvatskoj. Dva posto građana ove zemlje, zbog nepismenosti nije ga moglo pročitat', pedeset posto čitatelja, zbog štednje, ne kupuje novine, a ostalih 48 posto, koji kupuju, ne čitaju vijesti iz kulture i obrazovanja.
Jedan mi stari Lapađanin kaže, da ne vidi dobro bez očala. A kad stavim očale, govori on, ne vidim - ništa dobro. Pa me pita, jeli 'vrtuljak' u Lapadu fatamorgana, ili bliska budućnost. Meni se učinilo k'o bliska budućnost, a jedino me malo brinu oni čuveni zglobni autobusi. Ali dok oni ne dođu, do tad' ću i ja bit' stari Lapađanin, kojemu je i budućnost - fatamorgana.
A kakav pogled na budućnost imaju Hrvati u, 'najlipšem gradu na svitu', mogli smo doznat' u subotu. Neki, proeuropski orijentirani građani, nisu vidjeli ništa neobično u manifestaciji ponosnih geyeva. To je naša čeljad, ista k'o i mi, samo malo drugačija. Oni pak probalkanski misle, da kad' kašlješ, moraš stavit' ruku na usta i okrenut' glavu, a ne impeštavat' sve oko sebe. Pa su njih, uz pomoć milijuna kuna i devetsto policajaca uvjerili da ostanu doma.
Razinu značaja ove smotre, podigli su i visoki dužnosnici Hrvatske vlade, skupa s njihovim excelencijama, inozemnim diplomatima. I tako... to… ali, ovi zločesti, dežurni kritičari, osim što križem i tamjanom tjeraju sotonu, kažu i to, da je ministrima putovanje u Split, nekako draže nego ono u Bleiburg. Ma 'ko bi narodu ugodio.
Mario Klečak